Govor ministra inostranih poslova Miodraga Vlahovića na svečanosti povodom završetka drugog ciklusa predavanja na Diplomatskoj akademiji Gavro Vuković
Govor ministra inostranih poslova Miodraga Vlahovića na svečanosti povodom završetka drugog ciklusa predavanja na Diplomatskoj akademiji Gavro Vuković"Dame i gospodo,cini mi posebno zadovoljstvo sto imam priliku da Vam se obratim povodom uspjesnog zavrsetka drugog ciklusa predavanja na Diplomatskoj akademiji Gavro Vukovic.U vremenu koje nasoj zemlji, Crnoj Gori, donosi nove i brojne izazove, medju kojima svakako znacajno mjesto zauzima potreba da se organizuje i funkcionise kao cjelina koja ima sve neophodna znanja i kapacitete, i institucionalne i kadrovske, koji ce joj omoguciti da na djelotvoran i uspjesan nacin ostvari i odbrani svoje legitimne interese i da se konstituise i organizuje kao demokratsko, gradjansko i otvoreno drustvo - osnivanje i rad Diplomatske akademije na Pravnom fakultetu ima posebnu vaznost. Uprkos pocetnim nedoumicama i izvjesnim sumnjama i osporavanjima - nama tako svojstvenim u situacijama kada se pokrece nesto novo uvjeren sam da se danas moze sa punim opravdanjem reci da je projekat Diplomatske akademije dobio svoju potvrdu vec u drugoj godini rada. Stvorena je, uz veliki i nesebicni angazman nasih profesora sa Pravnog fakulteta, na cemu im dugujemo priznanje i zahvalnost, trajna osnova na kojoj se mogu graditi i usavrsavati poslijediplomske specijalisticke studije koje ce nasim mladim ljudima, buducim diplomatama, ali i onima koji ce se opredijeliti za neke druge, isto tako znacajne profesije, pruzati neophodna znanja i izgradjivati vjestine koje ce im pomoci da budu efikasni, odgovorni i uspjesni u svom poslu. Projekat Diplomatske akademije nosi sa sobom i dvije izuzetno vazne vrijednosti i potvrdjuje dva vrlo znacajna komplementarna principa na kojima zelimo da gradimo modernu Crnu Goru a koje zelimo da posebno istaknemo: Prvi je opredjeljenje za izgradnju sopstvenih institucija i kapaciteta. Diplomatska akademija, njeno osnivanje i rad, na najbolji nacin afirmise opredjeljenje da se u politickoj i ukupnoj kulturnoj obnovi i razvoju naseg drustva moramo osloniti na nase institucije, u ovom slucaju naucne i obrazovne, naravno koristeci pri tome iskustva i znanja drugih. Drugi je princip otvorenost i spremnost da u tom procesu ostanemo zainteresovani za punu komunikaciju i saradnju sa nasim blizim i sirim okruzenjem. U tom smislu, za nas je od osobitog znacaja cinjenica da su nasi predavaci u velikom broju uvazeni profesori, diplomate i strucnjaci iz drugih sredina i da su oni, kroz svoja predavanja dali veliki doprinos uspjesnom radu nase Akademije, koja vec sada ima mogucnosti i ponude za saradnju sa slicnim institucijama iz drugih zemalja, sto takodje ukazuje na njenu jasnu perspektivu razvoja. Dame i gospodo,Crna Gora se danas nalazi u posljednjoj fazi obnove svoje pune drzavnosti i medjunarodnopravnog subjektiviteta. Nalazimo se, dakle, u samoj zavrsnici jednog odlaganog i usporavanog procesa koji je, sasvim logicno i neizbjezno za Region u kojem zivimo, bio pracen mnogim kontroverzijama, nesporazumima i nedoumicama i koji je jos uvijek opterecen mnogim problemima, kako izvornim, tako i nametnutim. Tesko je, u tom kontekstu, napraviti izbor najvaznijih prigovora i teza kojima se pokusavalo da se dovedu u pitanje, odnosno ospore pravo, kapaciteti i mogucnost Crne Gore, da kroz jedan legalan, odgovoran, demokratski i miran, pa, samim tim, i legitiman postupak obnovi svoju drzavnost. Te su se teze kretale u sirokom dijapazonu od dovodjenja u pitanje odrzivosti samostalne Crne Gore, prije svega na ekonomskom planu, do razlicitih interpretacija tzv, negativnog domino-efekta, koji ce neizostavno uslijediti ukoliko se Crna Gora opredijeli pa makar to ucinila na nacin koji sam upravo spomenuo da obnovi svoju drzavnost. Posljednje tri godine su, u tom smislu, bile posebno dinamicne i sadrzajne. Vremenom su mnoge od ovih ideja koje su dovodile u upit i dubiozu crnogorski drzavni projekat izgubile na svojoj uvjerljivosti. Danas, poslije tri godine loseg iskustva sa specificnim drzavnim i pravnim okvirom, (tj. specijalnim privremenim aranzmanom, sto i dalje ostaje jedna od karakteristika Beogradskog sporazuma), a posebno poslije potpisivanja amandmana na Ustavnu povelju, kojima su, sasvim nesporno i nedvosmisleno odlozeni izbori za parlament drzavne zajednice Crne Gore i Srbije, tacke uticaja, koje su neki kod nas, ne bez razloga, shvatili i kao svojevrsni novi, tj. obnovljerni pritisak na Crnu Goru, su, kako sto smo skorih dana mogli da cujemo iz usta nekih od najvisih evropskih zvanicnika, fokusirane na dvije grupe pitanja.Prvo se pitanje tice potrebe, mogucnosti i uslova za odrzavanje referenduma o drzavnopravnom statusu Crne Gore. Pominju se novi, specijalni uslovi i standardi, tj. neophodnost izmjena naseg Zakona o referendumu u smislu daljnjeg poostravanja kriterijuma i uslova referendumskog procesa. U tom kontekstu, mislim da je neophodno ponoviti, sasvim jasno i u saglasju sa principijelnom i neizmjenjenom pozicijom Crne Gore o ovom pitanju, koja je posljednjih godina u kontinuitetu apostrofirana od strane svih crnogorskih zvanicnih instanci: mi ostajemo spremni da u punoj mjeri odgovorimo najvisim demokratskim zahtjevima i standardima u procesu priprema, uslova i same procedure glasanja na referendumu, naslanjajuci se ne samo na analizu naseg pozitivnog prava po ovom pitanju, a koju je sacinio OEBS u 2001. godini, vec i na nase temeljno opredjeljenje da to bude proces koji ce obezbijediti kredibilnost i legitimnost jedne odluke, koja, pored definisanja naseg drzavnog statusa, treba da bude i temelj nove Crne Gore. Prostor za promjene i unapredjenje cijelog procesa, platformu za podsticanje kredibilnosti i politicke uvjerljivosti, stabilnosti i dugorocnosti referendumskog rjesenja, kakvo god da ono bude, treba traziti u boljoj komunikaciji i saradnji prije svega sa onim politickim snagama u Crnoj Gori, koje, iako su protivnici politici povracaja pune nezavisnosti i suvereniteta, prepoznaju potrebu da se cijelom procesu pristupi odgovorno i ozbiljno, sa mislju da svi mi u Crnoj Gori, poslije referenduma, treba da ostanemo zajedno i da zivimo zajedno. Dakle, sa onim politickim snagama koje isticu da postuju crnogorsku drzavnost. Nasa je zajednicka odgovornost, nasa, u ime zvanicne Crne Gore, ali nasih oponenata i prijatelja iz opozicije, da zajednicki radimo na toj zajednickoj stvari. Pretpostavljam da nije neodmjereno reci da u tom smislu, ocekujemo punu podrsku medjunarodne zajednice, prije svega zemalja EU, ali i svih drugih, jer su upravo to vrijednosti i principi koji treba potencirati.Drugo pitanje je, istina manje prisutno, bar na javnoj sceni, u posljednje vrijeme izbilo u prvi plan. Radi se o ideji da Crna Gora ima povrsno shvatanje, pa samim tim i pogresnu projekciju da njena nezavisnost sama po sebi donosi ubrzani prijem u porodicu evropskih naroda i drzava, prije i mimo drugih zemalja u okruzenju. Potrebno je otkloniti i tu sumnju i stvari staviti u onaj kontekst gdje pripadaju. Zelja za povracajem drzavnosti vraca Crnoj Gori puni kapacitet da u procesima evropskih i evro-atlanskih integracija ucestvuje kao politicki subjekt, a ne, kako sto smo mnogo puta istakli, kao provincija, teritorija ili neciji izlaz na more. Obnova drzavnosti je element koji za nas predstavlja conditio sina qua non cijelog procesa. Crna Gora je, takodje, sasvim svjesna da su mnoge stavke na evropskom putu, (pored nesporne odgovornosti svake pojedinacne zemlje kandidata, tj. potencijalnog kandidata za igradnju i prilagodjavanje svojih sistema i kapaciteta zahtjevima i standardima evropskih i evro-atlanskih struktura), i njenom i regiona u kojem se nalazi, u manje ili vise vidljivoj zavisnosti od procesa u samoj Evropskoj uniji i u njenim clanicama. I za nas u Crnoj Gori ce biti znacajno kakav ce biti ishod nacionalnih referenduma u zemljama EU o usvajanju Evropskog ustava. O tome cemo, sa vise uvjerljivosti i sigurnosti moci, vjerujem, da govorimo u najskorije vrijeme.Dugoocekivana pozitivna ocjena Studije o izvodljivosti predstavlja novi impuls i za Crnu Goru. Mi smo pozdravili takvu odluku Evropske komisije, iako je jasno da su uslovi koji su odlagali i otezavali donosenje odluke o spremnosti Crne Gore i Srbije zavisili od druge drzave clanice. Steta je sto je u tom postupku izgubljeno mnogo vremena i da su propustene znacajne sanse. Crna Gora nije bila razlogom za to kasnjenje i ona prema pozitivnoj ocjeni ima upravo takav pozitivni stav. Crna Gora je odlucna da iskoristi sve predispozicije koje joj omogucava princip dvostrukog kolosjeka, buduci posebno svjesna ocjene koja je prisutna i u dokumentu Evropske komisije da taj princip ne prejudicira buducnost drzavne zajednice. Crna Gora je takodje u potpunosti svjesna da ce jedna od posebnih stavki u procesu stabilzacije i pridruzivanja biti i jacanje tzv. administrativnog kapaciteta, tj. rad na usavrsavanju ljudskih resursa u administraciji, kako to stoji u Saopstenju Evropske komisije. (I sama Diplomatska akademija je nas skromni doprinos rjesavanju tog problema.)Dakle, ni u ovom smislu ne postoje nejasnoce. Povrsne su interpretacije, prisutne i na nasoj politickoj sceni, da ce otpocinjanje pregovora drzavne zajednice sa EU o sporazumu o stabilizaciji i pridruzivanju odloziti pripreme za referendum, tj. otezati process obnove crnogorske drzavnosti. Upravo ta nova, pozitivna atmosfera, pa, u tom okviru, i otvaranje nove sanse za Republiku Srbiju da uhvati prikljucak za evrospke integracije moze samo da koristi Crnoj Gori. Mi ne zelimo da gradimo nasu poziciju na zaostajanju i greskama drugih. Dame i gospodo, dozvolite mi na da kazem i nekoliko rijeci o jednom segmentu spoljne politike Crne Gore, ciji su prioriteti potvrdjeni i posebnim dokumentom na jednoj od posljednjih sjednica nase Vlade. Dobrosusjedski odnosi predstavljaju osnov crnogorske spoljne politike. Proces rekoncilijacije (pomirenja) i normalizacije odnosa za zemljama sa prostora bivse Jugoslavije za nas ima mnogo sire znacenje i daleko nadmasuje inace veoma bitnu saradnju sa Haskim tribunalom, gdje je, inace, Crna Gora ispunila svoje obaveze. Mi to osjecamo kao temelj nasih ukupnih odnosa sa svijetom i kako potvrdu i nasu kvalifikaciju za regionalne i sire integracije. Crna Gora, kao multietnicko i multikonfesionalno drustvo je snazno opredijeljena da, cuvajuci te vrijednosti, obnavlja i jaca svoju saradnju sa susjedima na osnovama pune ravnopravnosti i medjusobnog uvazavanja. Prostorima na kojima zivimo su jos uvijek pod snaznim opterecenjem ratnih zbivanja, pod snaznom hipotekom najtezih zlocina. Zato je nas stav da samo nedvosmislenim osudom zlocina i onih koji su ih podsticali i pocinili i definitivnom negacijom ratnih politika mozemo graditi zajednicku buducnost na Zapadnom Balkanu i time se preporuciti za nase punopravno clanstvo u evropskim i atlanskim strukturama, kada za to dodje vrijeme i kada se za to steknu uslovi.Zbog svega toga smo i intenzivirali nasu kominikaciju i saradnju sa zemljama u Regionu, i na bilateralnoj osnovi, ali i u okviru vise multilateralnih napora i inicijativa u kojima Crna Gora ucestvuje samostalno (kao sto su Pakt stabilnosti Jugoistocne Evrope; Jadransko-jonska inicijativa; MARRI - Inicijativa za migracije, azil i izbjeglice; Proces saradnje u Jugoistocnoj Evropi, Centralno-evropska inicijativa, i druge), buduci u potpunosti spremna da preuzme svoj dio odgovornosti za razvoj i napredak cijelog regiona.Hvala Vam na paznji."
